Kako očuvati rijeku Savu

srp. - 06 2014 | By

1532029_689954691044475_32990343_nŠtuka je ove godine svojom brojnošću i dobrim radom privukla na obale Save ljubitelje sportskog ribolova. Zaljubljenici varaličarenja, plovkaroši, ljubitelji dubinskog ribolova zauzeli su skoro sve dobre pozicije pa je potrebno dobro poraniti da bi zauzeo mjesto. Najčešće štuke koje se zalijeću na ponuđeni mamac su težine od trista grama  pa do dva kilograma.

Kakav treba biti ribolovac

DSCN1917Na savjesti je svakog ribolovca da primjerke ispod   mjere vraća u rječno korito kako bi ribolov u naredim godinama bio zanimliv i uspješan. Međutim primjećujem da je savjest na jako niskom nivou obzirom da poneki mladi ribolovci a i stare drtine koriste male varalice i namjenski pecaju sitne štukice i stavljaju u ribarske torbe. Gdje će ti duša jadniče. Neko se bolestan rodi i kao takav živi a nauka za takve nikada neće pronaći lijek. Bolje da se nikad nije ni rodio. Takav smo narod. Ako mu kažeš zašto uzimaš te ribe on kaže ” hvatajte  mrežaroše i strujaše”. Čovjek treba da bude svjestan da treba prvo da očisti svoje dvorište pa onda da gleda tuđa. Kada si ispravan u onome što radiš možeš i drugom prigovarati. Pojedni sportski ribolovci  kažu “nikada ja dozvolu neću da izvadim dok drugi kradu ribu na sve moguće načine”. Lijepo je opravdavati svoje nezakonite postupke sa težim prekršajima koji drugi čine. To je isto kao ja mogu krasti ribu štapom zato jer je drugi krade mrežom i strujom.To jeste društveno manje opasno ali je takođe nezakonito. Kad ima takav stav zašto ne ode na privatna jezera i tamo peca bez dozvole. Doduše tamo mu ne treba dozvola ali za jedan dan ribolova mora platiti najmanje  dvadeset maraka. Na privatnim jezerima ne mora da vodi računa o veličini ribe koju uhvati, jer mora sve svakako da vrati u vodu. Na privatnim vodama su jasno postavljena pravila koje sportski ribolovci moraju da poštuju, Dođi, plati, pecaj. Koliko para toliko i muzike, nema tu puno pametovanja. Privatnik je ogradio vodu, uredio pecaroška mjesta i faktički iznajmio korištenje vode pojednincima na određeno vrijeme. Tako se gazduje vodama, ali hajd ti ogradi hiljade kilometara rječnih tokova.

Zakon o slatkovodnom ribarstvu i ribarska udruženja

Pravila postoje  na rijekama i jezerima i ona u vrlo jasno određena u Zakonima o slatkovodnom ribarstvu gdje su određene velike kazne za prestupnike. Međutim kako sprovoditi zakon kada je svake godine sve manje članova sportsko ribolovnih udruženja a sve više krivolovaca. Brojnost članova udruženja je jako bitna s aspekta zaštite voda, jer što je više časnih i poštenih ribolovaca to je veći pritisak na one koji se bave nezakonitim ribolovom. Zakon o sladkovodnom ribarstvu je predvidio da udruženja sportskih ribolovaca imaju jednog stalno zaposlenog čuvara na koga je prenio sva ovlaštenja,  oduzimanje predmeta krivolova , podnošenje prekršajnih prijava mjesno nadležnom sudu.  Da bi jedno sportsko ribolovno udruženje moglo formalno-pravno funkcionisati i zaposliti u stalni radni odnos jednog čuvara mora se ispuniti više uslova. Prvi i osnovni problem su navčana sredstva. Jedini novčani prihod udruženja su članarine. Kako isplaćivati doprinose i plate zaposlenom radniku kada jedno recimo prosjećno udruženje u RS ima najviše stotinjak članova. Za zpošljavanje jednog čuvara sa minimalnom platom i doprinosima udruženje mora izdvojiti najmanje 10.000. km, a gdje su ostali troškovi koji su potrebni za miimalno funkcionisanje organizacije u službi zaštite voda. Pare nisu problem, para nema. Zakon je omogućio udruženjima da za potrebe očuvanja vode mogu kao čuvare  angažovati svoje članove. To se u praksi pokazalo kao neefikasno jer svaki rad na amaterskoj osnovi nije pokazao određene rezultate. Obično udruženja angažuju stare članove u koje imaju povjerenje, a koji nisu sposobni fizički da obavljaju takve poslove i zadatke. Čuvar mora biti prije svega fizički sposoban da savlada sve prepreke koje mu stoje na putu a prije svega prepredene krivolovce koji ne prezaju ni od čega. Izuzetno su drski u svojim nezakonitostima. Sve se može riješiti pa i problemi ove prirode ako ima volje. Potrebno je prije svega popularizoati ovaj sport, podići probleme na viši nivo, da dio obaveza preuzme društveno plitička zajednica jer problem zaštite voda nije samo problem šačice sportskih ribolovaca. Na kraju lijepu fotografiju na fejzbuku objavi “pecanje fishing” sa tekstom “Ljepota ribolova nije u tome da uhvatiš ribu već mir u glavi dok čekaš da riba zagrize”. E kad bi bili svi ovakvi nikakvih problema nebi bilo. Bistro.

Share

Write you response