Kako spriječiti eutrofikaciju-propadanje voda prirodnim metodama

Lis - 14 2014 | By

19092014323

U riječnim koritima vlada neki red i harmonija, rijeka  obezbeđuje svojim stanovnicima hranu a za uzvrat ne traži ništa. Riba treba samo da potroši onoliko energije koliko joj je potrebno da bi se prehranila, a da pri tom ne treba ni da ore ni da kopa.Sve je u redu i sve ide svojim tokom dok se ne umješa čovjek koji zanešen pohlepom upropaštava sve što je lijepo i što nam je stvoritelj ostavio na raspolaganje. Dakle rijeke nekako opstaju ali problem je sa jezerima i akumulacijama koje nemaju velikih mogučnosti da se same izbore sa svim problemima savremene industrijalizacije. Gazdovanje na pojedinim jezerima i akumalicijama je izuzetno loše tako da svako gleda da se nekako okoristi a nikako da pomogne ribama koji se duži vremenski bore za opstanak. Gazdovati nad vodama znači biti dobar domačin i ophoditi se prema vodama koje ti je država povjerila na najbolji mogući način. To nemože da radi svako nego samo onaj koji voli vodu i kome je ribolov u srcu. Upravo razmišljam, kada je moje udruženje sportskih ribolovaca Stublaja, uzelo vodu na analizu i odnjelo na instut da se izvrši provjera kvlaiteta vode. Koliko se sjećam nikada, samo onda kada smo doživili pomor ribe velikih razmjera. Drugo pitanje kada je naše udruženje izvršilo procjenu koliko ribe ima u Stublaji i o kojim se vrstama radi? Jako bitno pitanje, a na to pitanje je bitno u što skorijem vremenu pronaći odgovor da se nebi ponovio nemili događaj. U narednom tekstu se možete upoznati sa nizom faktora koji pospješuju eutrofikaciju tj propadanje voda zato se u nekim narednim vremenima moramo pozabaviti ovim pitanjima kako bi  generacije koje dolaze mogle pecati na ovoj predivnoj destinaciji. Nije samo ubaciti ribu u jezero u što većoj količini, to se mora predhodno isplanirati, tražiti stručna mišljenja nakon izvršenih određenih analiza uzoraka vode i prebrojavanja ribljeg fonda koje smo mi dužni izvršiti jednom godišnje.

Biološki faktor

Kako vrijeme prolazi problem potreba za pitkom vodom je sve veći jer se raspoložive zalihe svakodneno smanjuju prije svega zbog nekontrolisanog onečišćavanja i prirodnog procesa eutrofikacije-propadanja. Vodena staništa, jezera, prirodne ili vještačke akumulacije nisu samo udubine popunjene vodom već se radi o vrlo složenim ekosistemima. Jezera obiluju najrazličitijem ekosistemom tj. životnim svijetom koji je u cuklusu međusobno povezan i zavisan. Osnovni odnosi između članova životne zajednice su odnosi ishrane. Tako, prema izvoru energije koju organizmi koriste razlikujemo proizvođaće, potrošaće i razlagače. Proizvođaći su uglavnom zelene biljke koje imaju sposobnost stvaranja organskih tvari iz anorganskih spojeva uz pomoć sunčeve energije. Oni su temelj svake zajednice jer omogućavaju opstanak mnogim potrošaćima. Prvo su biljojedi, a zatim mesojedi. U treću kategoriju spadaju razlagači koji vrše razgradnju uginulih proizvođaća i potrošaća. Tim procesom mineralizacije organskih tvari nastaju mineralne soli „nitrati, fosdfati i dr“, voda i ugljik oksid, koji ponovo koriste proizvođaći za sintezu organskih spojeva. To je naizmjenični kružni tok. Dakle jedni proivode, drugi koriste, treći razgrađuju da bi ponovo ovi prvi koristili. U normalnim uslovima ti su odnosi uravnoteženi, a svaka promjena može dovesti do narušavanja te ravnoteže. Npr. unos većih količina organskih tvari ili mineralnih soli izaziva porast ukupne organske proizvodnje/eutrofikaciju/ jezera, što može imati za posljedicu pojačanu razgradnju, a samim tim veću potrošnju kiseonika što može štetno djelovati na osjetljive članove životne zajednice kao i pojačano taloženje organskog mulja što dovodi do postepeno bržeg zatrpavanja jezera. Da bi se sprečile ovakve stvari ili usporile potrebno bi bilo mehanički uklanjati višak mulja i pročišćavanje jezera što je izuzetno skup proces ali u upotrebi su neki prirodni tj. biološki načini rješavanja ovih problema.
Kao biološki regulatori održanja povoljne kvalitete vode, vrlo uspješno se koriste određene vrste riba s obzirom na različite tipove prehrane. Tako među ribama prema tipu prehrane razlikujemo fotofage-biljojede, planktofage, bentofage i intiofage. Fitofagi ili biljojedi se uglavnoh hrane vodenom vegetacijom, plantofagi-planktonom s tim da ima onih koje se hrane biljnim i životinjskim planktonom.

Bijeli amur bitan faktor kod eutrofikacije

bijeli amurBijeli amur iz šaranske porodice na naše područje je stigao iz Kine i Sibira prvenstveno u svrhu eliminacije vodene vegetacije . Hrani se na temperaturama višim od 13 stepeni i troši velike količine hrane pa mu hranidbeni koeficijen varira od 20-70kg svježe mase vodenog bilja za jedan kilogram prirasta. Velika je prednost ove vrste nemogučnost prirodnog mrijesta na našim vodama što olakšava kontrolu brojnosti.Uloga amura je rješavanje problema obraštanja jezera i akumulacija vodenim biljem. Provedeno je niz pokusa na našim jezerima i nakon izvjesnog vremena uočene su velike promjene u makrovegetaciji, tako da je neko vodeno bilje u potpunosti nestalo. Ovako snažno potiskivanje makrovegetacije prouzrokuje povećanje ugljik oksida, smanjenje kisika te povečanje količine fito i zooplanktona usljed čega dolazi do intezivnijeg zamuljivanja jezera i porast stupnja trofije. Činjenica da amur pojede 50-70 kg makrovegetacije, što iznosi 5-7 kg suve tvari. Poznato je da 6 kg suve makrovegetacije sadrži 18 g fosfora. Za prirast od 1 kg, amur utroši 0,5 g fosfora, a preostalih 17,5 g izmetom dolazi u vodu i odmah omogučava nastanak 50 kg fitoplanktona. Na taj način dolazi do ubrzanog porasta primarne i sekundarne organske proizvodnje tj. porasta trofije. U jezerima bez amura taj je proces mnogo sporiji jer je mineralizacija makrovegetacije vrlo spora, pa je najvći dio fosfora neaktivan. Budući da je godišnji prirast amura od 2-4 kg, za šta treba pojesti od 100-200 kg makrovegetacije možemo predpostaviti koja količina fosfora kruži u jezeru uz podatak da je uobičajena gustoća nasada od 100-150 kg riba/ha.
Kako bi se sprečio ovaj negativan uticaj bijelog amura na kvalitetu vode i trofiju jezera, potrebno je usporedno unijeti određene vrste riba koje u prehrani koriste druge izvore hrane, tj. vrste koje se hrane planktonom. Na taj će se način smanjiti količina planktona i usporiti proces eutrofikacije.

Bijeli i sivi tolstolobik

bijeli tolstolobikZa smanjenje količine fitoplanktona koristi se bijeli tolstolobik. On ima posebno građen usni aparat od unutrašnjih dijelova škržnih lukova, koji tvore sitnu mrežicu kroz koju filtriranjem iz vode izdvajaju fitoplankton . Istraživanja su pokazala kako ukupno 2% hrane odpada na životinjsku komponentu, a za 1 kg prirasta potrebno je 8-10 kg hrane. Za efikasno smanjenje količine fitoplanktona potrebno je nasaditi 100-150 kg riba po hektaru.
Porastom količine fitoplanktona raste i gustoća populacije zooplanktona što takođe može biti uzrok porasta trofije jezera. Da bi se smanjila njegova populacija koristi se sivi tolstolobik, koji se večinom hrani zooplanktonom. Kod mladih jedinki zoo i i fitokomponente u prehrani je 1:1, a ko starijih 2:1 s time da u prehrani još koristi i nešto makrofaune dna. sivi tolstolobikZbog manje količine raspoložive hrane/zooplanktona/ i gustoća nasada mora biti tri puta manja od nasada bijelog tolstolobika.
Pojavom navedenih riba koji u ishrani koriste plankton dogodile su se značajne promjene u efikasnosti uzgoja riba u šaranskim ribnjacima. U uzgoju šarana iskorištavala se samo fauna dna i umjetna hrana, a najveća stvorena količina organske tvari fito i zooplanktona je propadala i pretvarala se u slabo iskoristiv organski detritus, čijom razgradnjom je došlo do značajnih negativnih promjena u kvaliteti vode. To je često bio uzrok pomora riba zbog nesdostatka kisika, pogotovo u noćnom razdoblju/ razgradnja organskih tvari i potrošnja kisika disanjem fito i zooplanktona/ Uvođenjem ovih riba znatno se smanjeni negativni učinci.

Zaključak:

Da bi kombinacijom navedenih riba usporio proces eutrofikacije potrebno je izvršiti niz istraživanja biološko-ekološka na osnovu kojih će se moći predložiti gustoća naseljenosti navedenih ribljih vrsta. Isto tako potrebna je stalna kontrola svojstava vode fizikalno-hemijska, kao i njegove žive komponente fito i zooplanktona. Prema tome svako nestručno naseljavanje ovih, ali i drugih vrsta ribe može dovesti do neželjenih posljedica, pa bi se prije takvih zahvata obavezno trebalo konsultovati stručnjake. Bistro.

Write you response