Kako zaštiti rijeke od bolesnih mozgova

kol. - 06 2014 | By

riba sunčanica 2riba sunčanica 1Neki dan šetajući neobavezno kraj rijeke primjetih dvojicu ribolovaca naoružanih sa pecama, zabacuju, kontriraju i vade neke sitne ribe. To me zainteresova, obzirom da su bili udaljeni priđoh bliže da vidim šta rade. Prvo što mi je zapalo za oči je kanta jupola od 25 kg, napunjena do pola vodom a u njoj mnoštvo izvrnutih sunčanica kao i nekolicina njih koje dezorijentisano plivaju u borbi za život. Ajd da su djeca, možda bi razumio ali dva matora konja ciljno pecaju sunčanicu na glistu. Kakvi su to ljudi onako razmišljam, hvataju ribice do 5 cm veličine. U jednom momentu pitah ja njih hoće li ljudi, a jedan od njih odgovori „ mi njiha vaćamo na guju i pećemo“. Čim progovori vidjeh o kakvim se ljudima radi. U sebi razmišljam da li je moguće da postoje takvi ljudi bez imalo ljudskosti, da li ljudi svjesno uništavaju ono što nam svima podjednako pripada. Najbolje se praviti budala? Šta ćeš peći crni jađo da crniji ne možeš biti, kakvi su tebe jadi natjerali da pecaš, ko ti dade štap i ko te odgoji. Kako ovi ljudi bez srca da odgajaju svoju djecu i ćemu da se nadaju jer ovakva vrsta bolesti je neizlječiva i sto posto nasljedna. Ovo mi ispriča moj prijatelj, pravi sportski ribolovac koga kao i mene ovakve stvari dovode do ludila.

Uništavanje mlađi štuke

Još mala štukajedan događaj potvrđuje predhodnu priču o ljudskoj prokleštini, o nezamislivoj pohlepi zbog koje strada mlađ ribe a o kojoj pojednici uopšte ne razmišljaju. Bolesnici se pridržavaju gesla „ ako je ja pustim drugi će je uhvatiti“. Ovo je priča o jednoj malenoj štuki koja samo što je započela život isti je izgubila zatvorena u plastičnoj vrećici. Kad mi đavo neda mira pa svagdje zavirim. Dođoh u ribu, tražih dobro mjesto gdje ću varaličarit, obala onako klizava pa je neophodan maksimalan oprez. Što tražih to i nađoh, dobro mjesto, procjenih da je dobro posjećeno po utabanom djelu obale. Spustih torbicu sa priborom i krenuh raspakivati štapove. Primjetih kraj torbice umotanu kesu. Otvorih kesu da vidim šta je njoj i vidjeh mrtvu štukicu dužine petnestak centimetara. Vratih je onako mrtvu u vodu iz koje je izvađena razmišljajući kakav kreten je mogao uraditi ovako nešto. Da kreten, jer ko bi bez ikakvog razloga drugoga lišio života. Izvaditi ribu iz vode staviti je u kesu da tamo umre, i ostaviti na obali to sigurno neće učiniti svjestan čovjek Zašto? Samo neka mi neko pokuša da odgovori na ovo pitanje i pokuša objasniti šta se nalazi i šta se događa u glavi takvih primitivaca. „Svijest pečinskog čovjeka još pri tom udarenog u glavu povećom toljagom“.

Nekontrolisan lov štuke

mala štuka 2Evo kako bi trebao da izgleda odgovor na predhodno pitanje. Došao kvarnjak u ribolov s namjerom istrebljenja svih riba na rijeci. Osokoljen dosadašnjim uspjehom u lovu malenih štukica, i taj dan riješi da ih ponovo nahvata. „Lovio kvarnjak ribu, lovio, lovio cijeli dan pa ulovio samo jednu štukicu malu a za ostale je bio loš dan“. Spremio je kesu, ali po njegovj nesreći nije je uspio napuniti. Šta će s onom jadnicom, baci je na obalu zajedno sa kesom. Možete samo zamisliti koliko je taj „kreteno“ove godine uništio mlađi štuke uzimajući u obzir činjenicu da je mrijest štuke u posljednje tri godine bio uspješan, i da je u borbi za opstanak uzimala nenormalno sve ponuđene mamce. Da je samo jedan takav ribolovac ne bi se trebali brinuti ali takav je svaki treći. Razmislimo svi o ovome i postavimo se u određenu kategoriju, da li smo treći. Bistro.

 

Share

Write you response