Ribarski problemi- ljepota i čari ribolova

srp. - 14 2014 | By

DSCN2103

Trenutni problemi na našim rijekama

Ribolov grabljivica svakako je ovih dana na obali Save okupio mnoštvo sportskih ribolovaca. Mlate štapovi sa svih strana, uši otpadaju. Jedni bacaju dalje, jedni bliže, a jedni sa malim mepsovima bacaju uz samu obalu i hvataju štuke ko k….. glave. Lijepo mi se gadi u njih pogledati. Ne mare oni što ih narod gleda oni jednostavno uživaju u tuđoj nesreći. Misle magarci da će uvijek štuke biti da je nikada neće nestati. Ajd što je on magarac, životinjska pamet, nemisli šta će biti sutra, daj ti meni danas da zadovoljim svoju pokvarenu i pohlepnu dušu, ali što i druge poštene ribolovce pravi magarcima to mi se nimalo ne dopada. Najgore je u svemu što je više magaraca nego poštenih sportskih ribolovaca koji svoje izlaske u ribolov kosriste da bi se družili sa prirodom i uživali u svakom trenutku provedenom na rječnim obalama.. Ako mu se slučajno obratiš sa lijepim riječima „nemoj magarčino loviti te male štuke, šta ćeš pecati iduće godine“ on lijepo odgovori „hvatajte one što love na mrežu i sa strujom, nemožeš ribu štapom izloviti“. Od koga je on čuo tu izreku da se riba nemože štapom izloviti i da tu teoriju srpovodi u djelo nije mi jasno. Nezna lola da se ta teorija odnosi na časne i poštene ribolovce, na one koji pecaju ribu koja ispunjava određena pravila u pogledu veličine i broja ulovljenih komada po danu ribolova. Nisu ljudi đabe u zakonu predvidili veličinu i broj ulovljenih komada ribe po danu ribolova. Najvjerovatnije je to urađeno na osnovu određenih predhodnih provjera, analiza i mišljenja stručnih lica koji se bave tom problematikom. Činjenica je da svaki ribolovac ide u ribolov da bi uhvatio ribu i to mu je cilj. Svaki mašta o ribi svog života i neprekidnoj borbi sa kapitalnim primjerkom poput one sa sabljarkom u romanu „starac i more“. Najgora moguća stvar je kada sportski ribolovac preraste u mesara, kome više nije cilj uživanje u ribolovu nego profit Puste ljudi nekoga da peca bez dozvole, kažu bijeda nema šta jesti, neka peca da prehrani porodicu, a on po cijeli dan ubi mlađ ribe, vadeći iz vode sve što se zakači. Čovjek se ne rađa kao bijeda on to postaje u toku života i nema mu lijeka, takav umire. S druge strane medalje najgori su oni koji imaju svega u izobilju, ali su opet gladni, nikada da zadovolje svoju bolesnu sujetu da imaju više a da pri tom nevode računa o osnovnoj ljudskoj vrijednosti a to je skromnost. Pecam da uživam ili kako to kaže moj prijatelj Igi „došao sam u ribu da pecam, nisam nikom ništa dužan, a bolime me ona stvar uhvatio ili ne uhvatio, bitno je da sam na ovoj ljepoti“. Tačna je ta konstatacija, a tako mišljenje bi trebali da imaju svi sportski ribolovci, treba uživati u svakom trenutku provedenom kraj vode riba radila ili ne. „Svaki dan proveden u ribolovu ne računa se u godine života“. Ta misao bi trebala da bude vodilja svakom ribolovcu, zato treba da uložimo velike napore da bi iskorijenili sve ono što upropašatava naše rijeke, i jezera kako bi sutra generacije koje dolaze imale gdje pecati i uživati.

Ljepota i čari ribolova

Naredne fotografije prikazuju rijetko lijepe trenutke provedene u ribolovu, i one stvari koje ga čine izuzetno zanimljivim. Nakon pregleda ovih fotografija može se konstatovati da ribolov nije samo pecanje ribe koja vam je potrebna da utolite glad, nego poseban  osjećaj koji vas ispunjava uživajući u prirodnim ljepotama. Kako kažu ” ljepota ribolova nije u tome da uhvatiš ribu već mir u glavi dok čekaš da riba zagrize”.

ponekad se drvo ulovi

ponekad se drvo ulovi

ponekad se i zakunja

ponekad se i zakunja

zar ovo ne ispunjava čovjeka

zar ovo ne ispunjava čovjeka

mala vožnja čamcem

mala vožnja čamcem

polazak u ribolov emocionaln nabijen

polazak u ribolov emocionaln nabijen

nekada malo i zapnemo

nekada malo i zapnemo

ponekad nešto skuvamo

ponekad nešto skuvamo

ponekad nešto i ulovimo

ponekad nešto i ulovimo

Share

Write you response