Ribarsko druženje Sarajevo – Gradiška na jezeru Stublaja

tra. - 20 2014 | By

Nikako ne mogu da zaboravim prvi susret ribolovaca iz Sarajeva sa jezerom Stublaja na Bardači i nekoliko nezaboravnih dana koje smo zajednički proveli uživajući u ribolovu i raznim gastronomskim specijalitetima. Naviknuti na ribolov plovkom i dubinkom, povremeno varalicom bili su oduševljeni prvim susretom sa ribolovom amura, šarana i štuke. Lagani pribor koji su ponijeli sa sobom nije puno obećavao ali sve marljive ribarske ruke naprave i preprave.

Ribolov, hranjenje, zabacivanje

Samo jezero i uređeno mjesto za pecanje je oduševilo moje prijatelje što je znatno umanjilo umor nakon četri sata vožnje koliko je bilo potrebno da doputuju iz Sarajeva. Lijepo je ribariti kada sve imaš na dohvat ruke, vodu za piće, kotlić, roštilj, dagaru, plin, posuđe kao i mnogo drugih sitnica koje su sastavni dio uspješnog ribolova. Kakav je ribolov ako nema dobre klope, dobrog paprikaša, gulaša,  raznih jela sa roštilja. Bez dobrih prijatelja, dobrog jela i pića nema događaja a onda izostaje i ribarska priča. Kao domačin ovog susreta sve sam činio da bi moji prijatelji uživali sa namjerom da ih približim šaranskom ribolovu, uz koji ribolovac ima najviše vremena za opuštanje u drugim aktivnostima. Prije dolaska  izvršio sam kvalitetno hranjenje pozicija sa velikom količinom kukuruza u više navrata nadajući se uzimanju krupnih amura kojima je ovo jezero izuzetno bogato. Znači sve pripremne radnje su završene samo zabaci i čekaj. Bitno je zavezati odgovarajući sistem koji se ne petlja prilikom izbačaja, potrefiti aromu koja je odgovarajuća i posao je završen osim povremenih dohranjivanja. Moja je namjera bila iskrena da ljudi uživaju prilikom lova ribe, da osjete dril na štapu prilikom uzimanja krupnih amura i šarana i borbe koje ponekad traju i po pola sata zbog lopoča koji je gotovo u cjelosti prekrio ovo jezero. Divno je kad grdosija uzme i odmah zatraži zaštitu u sjenkama isprepletenog lopoča pokušavajući da što dublje provuče sistem u podvodnu šumu. Udarci su izuzetno jaki te tako zna izvući  dvadeset metara najlona dok se snađeš i priđeš štapu. Rupe u lopoču su veoma male pa smo morali razvlačiti sisteme i spuštat mamce direktno u roru uz dodatno dohranjivanje sa brzom – sitnom hranom. Moj sin je zabacio Aliju mamac u rupu i rekao ovdje ćeš dobiti amura od deset kila. Svi smo se smijali toj konstataciji. Mješavina rakija sa prostora sarajevskog i ljevčanskog polja, sarajevsko i banjalučko pivo su dobro popravljali raspoloženje i poboljšavali apetit, tako da vatru nismo ni gasili. Specijalista za roštilj i kulinarstvo Nazif je stalno bio u punoj akciji. Vala se i nakuvao od sarajevskih čevapa do ljevčanskog čorbanca sve je bilo u programu.

406254_2533846344317_1664630395_nŽablji kraci na jelovniku

Svakako jedan trenutak mi je ostao u sjećanju a to je prvi susret Sarajlija sa žabljim kracima. Lipovac Ljubo mještanin Bardače, izuzetno čestit, komunikativan čovjek uvjek se radovao gostima i želio da im ugodi. Naviknut na goste, lovce iz Italije sa kojima je dugo godina sarađivao, želio je da na najbolji način prestavi Bardaču mojim kolegama iz Sarajeva. Njegovi unuci su volili ribolov i uvijek su se mogli nači neprimjetni u grmovima da zabacivaju štapove i love somiće a ponekad i žabe. Žabe su lovili uz pomoć crvene krpice na udici sa plovkom bez opterečenja. Ljubo je uvijek u zamrzivaču imao očišćenih žaba kako radi Italijana tako i radi nas jer smo i mi ponekad voljeli pojesti žablje krake. Te tako predloži Ljubo da pripremimo malo žabljih kraka  da ljudi probaju ako nisu nikada jeli. Samo ti donese ima ko hoće. Nazif i Ali su od prvog momenta s gađenjem gledali na to dok je Juka to odmah prihvatio i rekao treba sve probati. Pripremio sam pajc, stavio žablje krake, i ostavio da upiju začine. Naš glavni kuvar Nazif je pripremio jaja i brašno za pohovanje. Nakon izvjesnog vremena miris pohovanih žaba se širio Stublajom. Nazif ne uspjeva ispeći koliko Ljubo, Juka i ja možemo pojesti. Meso žabe je predivno, bijele boje poput piletine samo mnogo mekše i ukusnije.Vino i žabe predivna kombinacija. Nazif i Ali su ostali dosljedni, nisu probali samo su ponekad kreketali što je nama i odgovaralo da uz muziku uživamo u divnoj hrani. Pozivali su Amiru da jave da joj muž jede žabe što je samo kod Jusufa otvaralo jači apetit. Ne može se čovjek sjetiti svih trenutaka, znam samo da vrijeme provedeno u ribolovu leti čini mi se da sat u ribolovu traje petnaest minuta.

Uhvaćen krupan amur

Reče moj sin Aliju ovdje češ uhvatiti Amura preko deset kilograma što se dogodi. Strahovit udarac nas je izuo iz cipela,kako se kaže, borba od nekih dvadesetak minuta i amur je na platformi. Ali oduševljen ulovom ne može da progovori, adrenalin polako trese svaki dio njegovog tijela. Najveća riba koju je dosad uhvatio. To je vjerovatno prekretnica u dosadašnjem načinu ribolova, borba sa većom ribom svakako će presuditi u donošenju konačne odluke prilikom opredeljenja za vrstu ribolova kojom čovjke želi da se bavi. Ovaj amur i još nekoliko manjih šarana koji s uhvaćeni tom prilikom su svakako uticali na moje ribarske kolege iz Sarajeva koji svake godine o230917_1032000892529_5682_n bnavljaju svoj ribrski pribor savremenijom opremom za šaranski ribolov. Svaki trenutak proveden kraj vode smanjuje upotrebu ljekova, a pogotovo prelijepa druženja puna iskrenog smijeha i zabave. Zato štapove pod ruku, mozak na pašu pa pravo na željenu destinaciju. Bistro.

Share

Write you response