Ribolov bijele ribe plovkom na rijeci Savi

kol. - 24 2014 | By

Sava ove godine još nijednom se nije povukla u korito, tj. na vodostaj koji je uobičajen za vrijeme ljeta. Prateći situacju što se tiče vododstaja može se konstatovati da je skoro svakodnevno varirao . Stalne promjene vremena , izuzetno kišna godina, svakako je znatno uticala na ponašanje ribe. Zbunjena ovakvim vremenom, stalnim promjenama vodostaja riba se ne zadržava  na jednom mjestu nego migrira na pozicije gdje troši manje kalorija u fazi mirovanja, dok u fazi uzimanja hrane ide na mjesta sa bržim protokom vode jer rijeka u nadolaženju nosi obilje hrane koje skida sa riječnih obala. Stara ribarska priča kaže da riba prilazi obali kada rijeka nadolazi u šta smo se hiljadu puta uvjerili. Nema tu puno razmišljanja u pogledu traženja ribe za vrijeme nadolaska vode. Bjela riba ide prema obali a grabljivice  za njom. Svako ide svojim putem sa istim ciljem, dobro jesti. Lijepo je grabljivicama kada se bijela riba skoncenriše na jednu pozijciju u riječnom kopritu, sa malo truda dobar obrok. Smanjna opreznost bijele ribe je svakako to što je zaokupljena obiljem hrane  pa manje vodi računa o ličnoj bezbjednosti. No sve je to u skladu sa prirodnim tokovima.

Dobra vijest se daleko čuje

Ovih dana među sportskim ribolovcima kruži priča da bijela riba na Savi izuzetno radi. Dobra vijest se daleko čuje a šta ima bolje za nas ribare od tog saznanja. Tragom te priče navratih da se lično uvjerim. Desno ispod ušća gradske kanalizacije  pa sve do kajakaškog kluba nabrojao sam negdje oko dvadesetak sportskih ribolovaca. Po načinu ribolova vidim da se neradi o sportskim ribolovcima udruženja “Amur” Gradiška, nego da su ribolovci iz Banjaluke koji su virtuozi u lovu ribe udicom na plovak. Vrlo brzi na kontri, navikli na čuveno banjaličko kolo umjesto mašinice, banjalučke plovke koji su neprikosnoveni u lovu bijele ribe. Svoja prva iskustva su započeli na brzom toku rijeke Vrbas. Njih dvadesetak a niko nikom ne smeta, i što je zanimljivo nema petljanja. Inače veoma je teško loviti u grupi gdje su ribari udaljeni jedan od drugoga dva-tri metra. Dobra je ona strara izreka “gdje čeljad nisu bijesna ni kuća nije tijesna”. Od pribora koriste štapove 5 metara dužine i duže, neko mašinicu, neko banjalučko kolo, fiksne plovke od 6-8 gr, udice 12 – 14. Plovak fiksiran na dubini od 2 metra, a za mamce koriste crve i hljeb. Zabacuju plovke negdje  desetak metara metara od obale. Povremeno poneko baci kuglu raskvašenog i dobro umješenog hljeba. Rijeka nosi gomile drveća i granja koje povremeno pravi kraće zastoje u ribolovu. Riba se solidno javlja  tako da uvijek neko od njih vadi. Po čuvarkama vidim da je ribolov uspješan. Lijepo je onako iz daljine posmatrati s kojim entuzijazmom pecaju, koliko se ljudi opuštaju u međusobnim komentarima, boli njih briga što mađarska nema more, i što bi ga mogla imati ako nastavi ovako kišan period. Pecati i samo pecati. Bistro.

 

Share

Write you response