Ribolov deverike i mrene na hranilicu

velj. - 08 2018 | By

adajua


Ponovo se okupi ekipa u ribolovu u malom mjestu Orahova kod Bosanske Gradiške na rijeci Savi nakon poraza koji su doživjeli prije mjesec dana kada je kiša neprekidno padala tri dana. Priroda je pobijedila i uspjela da rastjera uporne ribolovce slijevajući ogromne količine padavina. Lijep avgustovski dan kakav se samo poželjeti može, ekipa nabrijana da se iskuša u lovu mrene i deverike hranilicom. Prihrane kao u priči, puna vreća hljeba sa žiataricama uz dodatak orginalne hrane za ribolov mrene kao i mljevenog keksa. Dobra priprema za ribolov,a ranci puni specijaliteta koje su pripremile domačice kako njihovi muževi nebi bili gladni. Nađe se tu pokoje pivo i domaća šljivovica koja dodatno podgrijava atmosferu a bez koje ribolov nebi bio toliko zanimljiv.

Prije početka ribolova valjalo je obezbjediti dodatna  pomagala bez kojih bi ribolov bio otežan, pa tako dok su jedni istovarali stvari iz vozila, drugi su krenuli po čamac koji se nalazio stotinjak metara od mjesta ribolova. Dok se vesela družina kretala prema čamcu pridružio im se jedan dlakavi crno-bjeli pas koji ih je cijelim putem pratio. Zna on gdje su ribari tu je i hrana, uz malo truda i pokazivanja emocija mogao bi dobro da prođe. Malo ga je zeznulo kada je ekipa ušla u čamac i veslajući se udaljavala prema poziciji, ali se snađe i krenu obalom prateći čamac. Nakon petnestak minuta čamac usidren i vezan za obalu. U jednom momentu dok su ribari savladavali obalu sa vrha nasipa pas je izveo nesvakidašnji skok, dvostruki-trostruki salto, što je ponovio više puta grigackajući djelove tjela nakon čega se kao metak,bolno jecajući kako samo pas zna, udaljio u pravcu odakle je došao. Ujede ga nešto garant. Nakon kračeg vremena dobili smo odgovor na postavljeno pitanje. Domaćin ribarskog okupljanja je naišao na gnijezdo osova,koje je predhodno uznemirio pas, dao se u bijeg, nažalost neuspješan, sustignut je od nekolicine  najupornijih osova i podobro izujedan. Prilikom bjega naletio je na Nazifa i kod njega ostavio dio napadača koji su se potrudili da ga ne poštede. “Kućeš  ih namene jadan nebio vidi šta su mi uradili” pokaza felge na nezaštičenim djelovima tjela. I tako započe naš ribolov sa osovima a kako će završiti veliko je pitanje.


Prihranu je pripremao Halčo najstariji član družine, dok je Juka po svom starom običaju sjedio u prikrajku, i čekao da sve bude završeno.Koristi Juka priliku i veže specijalne predveze, birajući najbolje udice koje će koristiti uz stalne konsultacije “valja li ova” “kakva je ova” “šta misliš Rakela da ovu stavim”. Izabrašmo udicu “gamakacu”dugog vrata, izuzetno jaku i ir proštru udicu sa kojom  je kasnije Juka imao problema jer se veoma teško vadila iz tvrdih mreninih usta. Hranilica mrežasta, koja je odradila dobar posao. Sva priprema bez dobre prihrane nije ništa, bez idealnog omjera vode i hrane što je jako bitno kada pecamo ribu uz pomoć hranilice. Loša smjesa, ako se hrana ne oslobađa iz hranilice ili brzo izlazi, ne garantuje dobar ulov zato čestitke vrjednom Halči koji je to momački pripremio. Halči čestitke što je dobro pripremio, a Juki čestitke što je dobro dočekao i iskoristio. Zna čovjek posao. Dok su se drugi zabavili raznim poslovima, Juka je laganice pravio predveze, strpljivo čekao da Halčo završi prihranu, uzeo kanticu spremljene prihrane i pravo na čamac odakle se nije micao naredna četri dana, osim u rijetkim trenutcima kada je namirivao izgubljene kalorije. Ništa ga nije moglo iznenaditi, bio je spreman za akciju, usporeno ali sigurno. Da bi mu sve bilo na dohvat ruke kao našem dragom drugu “Titi” potrudili su se njegov sin i bratić koji su se vrtili uvijek tu negdje dok nisu skontali da to i nije baš najbolje pa su pokušali da pecaju na većoj udaljenosti od njega kako ih nebi mogao dozvati. U jednom momentu Adi sav zajapuren dođe i reče “je..m ti sunce” samo što sam nos promolio viđe me Juka i dobih četri zadatka. Takav je naš Juka, nikad se vruć vode nije napio, ali da voli vodu i ribolov tu mu nema premca. Tuče Juka jednu mrenu za drugom, sve dobri komadi, ulovi se pokoja deverika i plotica. Naravno prihrana je učinila svoje, kao i brži tok rijeke Save koji je hranu ravnomjerno rasporedio po koritu. Vrlo brzo je cijela ekipa na okupu. Zvižde hranilice oko glava, a ponekad se čuje i zvižduk plovka od koga Halčo nije odustajao. Snop crva na udici i pune hranilice učinile su svoje, svakog momenta neko izvlači ribu i to krupne primjerke mrene, deverike i plotice. Svi malo love, malo odmaraju samo uporni Juka zabetoniran na čamcu tek ponekad progovori veličajući svoj uspjeh, stalno pokušavajući da iznervira svoju mlađu braću, što mu je u više navrata i uspjevalo. Napuštao je čamac samo da zadovolji osnovne potrebe ali i tada su mu oči ostajale na Savi i njenim krivinama koje su baš karakteristične za mjesto Orahova.

Blizu je tu i Lonjsko polje, park prirode,odakle se ponekad čuje promukla rika jelena koja dodatno uzburka veoma lijepu atmosferu koja vlada među ribarima, atmosferu prožetu lijepim pričama,kao i zafrkancijama koje ponekoga i naljute pa dignutog nosa hoda po nekoliko minuta, ali ne duže.

Sve bi dobro dok se nismo počeli ranjavati udicama. Kakav bi bio završetak ove priče da sin tati nije zabio udicu u srednji prst i to ne bilo kakvu nego gamakacu, najoštriju seriju koja se nalazi u dubini Jukinog ranca. Mnogo je vremena birao i izabrao najoštriju, da je znao gdje će završiti sigurno nju nebi odabrao.

Početak večeri, večina nas sjedi u prizemlju vikendice dok tata Juka i sin Adi pecaju. Sve je bilo dobro da mir nije narušio jedan neartiovkulisani urlik, gori od rike jelena koji traži košutu. Jauci su sve bliže i bliže kada smo primjetili Adija koji ide ispred svog ranjenog tate i plače od smijeha, dok za njim ide Juka govoreći “nije mi bila ovoliko zabijena ti si mi je zabio”. Smjeh je zavladao među nama, smjeh do suza, jednostavno se niko nije mogao suzdržati. Gledali smo Juku koji jauče od bola i njegovog sina koji plače od smijeha a da pri tome nemože izgovoriti šta se dogodilo. Udica, na kratkom komadu najlona “gamakacu” sa dva crva je zabodena u jagodicu srednjeg prsta lijeve ruke. Crvi onako veseli i vrtljivi kao da se ništa nije dogodilo, udica u prst, a Juka uzbuđen s povremenim jaucima pokušava da se rješi oštre udice. I bi što bi, bez takvih događaja nebi bilo smjeha niti druženja. Četri dana prođoše veoma brzo, ribolov bi uspješan, između ostalih riba ulovljena je i jedna kapitalna štuka koju je savladao Adi i koja je dodatno uljepšala nezaboravne trenutke.

Share

Write you response