Rijeka izvor života

lis. - 03 2019 | By

Rijeka izvor života

Ne dirajte mi ono što mi ispunjava život, gdje se jedino osjećam slobodno uživajući u božijim blagodetima. Ponekad mi niko nije potreban dovoljan sam sam sebi da onako veselo čavrljam sa svim stvarima koje me okružuju negdje na nekom potoku, rijeci, jezeru. Kako je to sve fino uređeno i skladno, kako su rijeke, postajući od malih potoka, usjekle svoje puteve, uklonile sve prepreke te načinile prelijepe  kanjone koji prkose svojom uzvišenošću  savremenom graditeljstvu. Pitam se da li sve treba da bude uništeno, sve što je priroda izvajala svojom upornošću i  dugogodišnjim radom. Sve te ljepote  priroda nam nesebično daje na korištenje a zauzvrat traži od nas da se divimo umjetničkim djelima koje je godinama stvarala spajajući pojedine komponente godinama-decenijama bez imalo sebičnosti. Da, sve je to nama povjereno, da uživamo, koristimo bez naknada na neodređeno  vrijeme. U šta smo se pretvorili, šta  pohlepa čini od nas, kojim putem smo rješili da idemo, da li putem koji nas vodi u život ili smo rješili da pokopamo sve oko sebe i ostanemo sami. A  gdje onda.

Predivni izvori, još ljepši krajolici koje je godinama stvarala snaga vodenog toka, koji je postavio sve na svoje mjesto svaki kamen, sve posložio da bi rijeka nesmetano tekla negdje do nekog ušća nastavljajući da živi pod nekim drugim imenom. Koliko pritokica, bujučnih potoka primi na svom putovanju prolazeći kroz sređene puteve koje je sama sebi stvorila.

Novac, đavolji sluga, je umiješao prste  u ono što bi trebalo da nam bude svetinja a to je voda. Zar je moguće da ljudi zbog koristi uništavaju sve pred sobom bez obzira što su u pitanju  njihovi životi, i opstanak cjelokupne zajednice. Ljudi bez srca, bez duše. Staviti rijeke u cijevi, premostiti sve ono što je rijeka godinama stvarala, bacati velike količine odpadnih materija, fekalija i drugih toksičnih jedinjenja u korita čineći  tom prilikom štete  koje se ne mogu nadoknaditi. Ako se ne boje vlasti, dali se boje boga, i da li ikada pomisle kakve posljedice prouzrokuju ne samo drugima nego i svojoj porodici. O čemu li razmišljaju pomagaći, tj oni koji su dali određene dozvole i rješenja pojedincima za činjenje određenih poslova kojima uništavaju prirodu i staju na put prirodnim tokovima. Mirno spavaju, vjerovatno, ušuškani novčanicama  misleći da im one pružaju blagostanje. Sve je to isprazno.

Zar nije lijepo  uživati u predivnoj prirodi, otići na izlete sa svojom porodicom i prijateljima djeleći sa njima ono što nam je ostavljeno od predhodnih  generacija netaknuto. Šta mi planiramo ostaviti iza sebe, našoj djeci, pokolenjima, zato hajde da pokušamo zajedničkim snagama da spasimo što se spasiti može, barem mali djelić  rajskog vrta koji nam je povjeren.

Share

Write you response