Štuka moli za pomoć u rijeci Savi

srp. - 09 2014 | By

DSCN2002Štap -“kinezer” mašina -“kinezer” varalica- “kinezer”, ukupna vrijednost kompletne opreme 15 maraka a pravi nevjerovatne štete ribljem fondu. Ko nikada ribar bio nije, tjeran pohlepom, zauzima pozicije na obali rijeke Save bjesomučno bacajući trule varalice da bi nalovio tavu ribe.

Ponašanje pojedinih ribolovaca

ovo je krupna štuka,koja je naravno vrećena u vodu, naspram onih koje love

ovo je krupna štuka,koja je naravno vrećena u vodu, naspram onih koje love

Naiđe neka zaraza, nošena da li vodom ili zrakom, koja napada direktno mozak pojedinih ribolovaca šireći val prokletstva i pohlepe na štetu podmlatka štuke.Uopšte mi nije jasno kakav to čovjek može biti, o čemu razmišlja, da li u djeliću svog mozga ima ono malo ljudske duše, da li je svjesan da svojim postupcima narušava opstanak rijeke. U lancu ishrane štuka ima veliku ulogu u vodenoj zajednici, a jedna od glavnih uloga što u vodenom koritu rješava pitanje bolesne i povređene ribe. Bog dao pa je posljednjim godinama u potpunosti uspio mrijest ovog jedinstvenog predatora koji među svojim žrvtvama pronalaze i pripadnike svoje vrste. Priroda je učinila svoje štuka se izmrijestila, prirodne hrane u izobilju, samo je potrebno malo vremena da prođe da bi te male štukice postale rekorderke i zavladale određenom teritorijom. Sve je bilo dobro dok ne vidjeh poznanika sa štapom u rukama i zavezanom varalicom. Taj nikada ribu nije lovio. Gdje si to krenuo druže kaže „odoh na Savu štuka radi ko luda, sinoć sam nekoliko uhvatio, jesu male al dobro“. Sreća da je imao samo jednu varalicu pa je to jutro odmah otkinuo, groto moja. Bi mi ga mnogo žao, kud crvi u gradišcije otkinu a tako dobro je radila. Najvjerovatnije da je završio svoju ribarsku sezonu, jer je problem treba kupiti novu a nedaju se 3 marke tako lako. Ronio je on i pokušavao da spasi zakačenu varalicu, ali lijepa neka stožina ni sama nije predpostavljala da će spasiti mnogo štukica veličine pinkala. E da mi je samo nać da je onako momački izljubim. Nije da mi nije žao poznanika ali mi je nekako draža stožina, da mi je neka moć da ih što više nazabadam u priobalje rijeke Save jer je to izgleda jedina mogućnost spasa nesretne riblje mlađi.Bog dade pa nemaju dobar pribor pa sa svojim trlicama nemogu dalje zabacivati, nego tuku onako uz obalu zamahivajući iz ramena , samo što sami ne polete za štapom.

Crvi napali štuku

Ne pomaže ni bolest koja je zavladala među ribama grabljivicama, gdje u skoro svakoj štuki, smuđu, somu i bucovu možete pronaći učaurene crvene crve, koje u početku napadaju želudac a iz želuca prelaze u u tijelo zaraženih riba. Po priči ribolovaca crvom se prvo zaraze ribice jedući izmet kormorana, a samim tim i grabljivice jedući zaražene kedere. Neboji se „lola“ ničega, on vidi meso, tavu i dagaru, veli „vatra spali sve“Kako liječiti ribe i pojedince veliko je pitanje? Riba će valjda nekako sama preboljeti, ali kako pomoći čovjeku koji je zaražen virusom pohlepe. Jedini lijek za čovjeka je da ga udariš gdje je najtanji, a to je po đepu.

Zakon u službi zaštite voda

Zakon je jasno propisao dužinu štuke koju sportski ribolovac može zadržati kao i broj komada koje dnevno može uloviti. Kazne za prekršioce su veoma velike, ali je problem što ne funkcioniše ribočuvarska služba koja je nadležna da provodi zakon o slatkovodnom ribarstvu i da protiv prekršioca nadležnom sudu podnosi izvještaje za počinjen prekršaj. Koliko mi je poznato do sada nije podnešena nijedna prijava. Kako pomoći rijeci, ribi, i sportskim ribolovcima da provode dane uživajući u ribolovu , a kako sa voda otjerati one koji nezakonito love ribu ne birajući sredstva. Obično oni koji čine prekršaje nisu članovi sportskog udruženja a puno ne razmišljaju o tom. Zakon jasno kaže da se onom građaninu koji se zatekne da čini prekršaj oduzimaju sredstva kojim ga je počinio, i predaju nadležnom organu na čuvanje do završetka postupka.Jasno je da sportsko ribolovna udruženja nisu u mogućnosti organizovati ribo-čuvarsku službu ali se zato internim kontrolama koje vrše članovi udruženja mogu postići dobri rezultati. Svaki ljubitelj sportskog ribolova i član ribarskog udruženja bi trebao pomoći zaštiti ribljeg fonda u rijeci Savi, pa tako ne dopustiti pojedicima da pored njih pecaju, prvo bez dozvole, a drugo djelovati savjetodavno u cilju sprečavanja lovljenja ribe ispod mjere. Interes zaštite treba da bude prisutan kod svakog sportskog ribolovca jer štaćeš pecati naredne godine ako ove godine nijemo posmatraš šta se događa, a ne preduzimaš ništa da bi se stanje promijenilo. Nephodno je potrebno ojačati sportsko ribolovna udruženja brojem članova, kako bi udruženja na osnovu članarina, poboljšala svoju materijalno- finansijsku situaciju, a samim tim pojačala prisustvo i kontrolu na svim dijelovima rijeke Save gdje se čine nezakonite radnje. Zašto ti koji uredno plaćaš članarinu svake godine da bi stekao pravo ribolova trpiš nekoga pokraj sebe koji je to pravo samom sebi priznao i radi na vodi šta hoće bez imalo stida ili grižnje savjesti. Nekada je stid pobjeđivao pojedince međutim sada kada je moral pao na jako nizak nivo sa pojednicima koji čine nezakonite radnje mora se pozabaviti zajednica. Zato je potrebno stalno prijavljivati sve nezakonitosti koje primjetite na vodi sportsko-ribolovnom udruženju kako bi ono na osnovu svojih ovlaštenja preduzimalo određene korake u cilju zaštite rijeke Save. Ovo važi i za sve druge vode koje imaju sličnu problematiku. Zato ribari nemojte se ustručavati pojedincima na licu mjesta reći ono što mislite o njegovom načinu ribolova kad vidite šta čine, spasimo malene štukice koje neumorno ganjaju kederčiće u obalama rijeke Save, kako bi ojačale, stekle određenu starost i pripremile se za mrijest pa nam ponovo omogučile nezaboravne trenutke u ribolovu.Bistro.

Share

Write you response